Pariške katakombe – razgledavanje, ulaznice, zanimljivosti i film za radoznale

Stop! Ovo je carstvo smrti!

Ovo je natpis na ulazu koji pozdravlja posjetitelje katakombi u Parizu. Nekima je to upozorenje od kojeg se još više ledi krv prije nego što siđu niz stepenice do (vjerojatno) najveće nekropole na svijetu. Za druge, poticaj koji ih tjera da jedva čekaju ulazak. Ovisi tko i što voli. Dok ste ovdje, primijetite da obje osobe u redu za ulazak pokazuju neku vrstu nervoze i uzbuđenja.
Bilo kako bilo, katakombe u Parizu su iznenađujuće popularne, a u sezoni red za ulaznice često traje duže od dva sata. Čak i izvan sezone, rijetki su dani kada se ovdje ne čeka solidan red. nevjerojatno!

To me još više čudi jer možete kupiti ulaznicu kupiti online, na web stranici službenog distributera po istoj cijeni kao na blagajni. Istina je da teoretski postoji "last minute" ulaznica, koja se prodaje u zadnji tren za određeni sat (jeftinija za oko 50%), ali kolike su šanse da je dobijete? Vjerojatno nula! Jer "last minute" ulaznice uglavnom su one koje se dosad nisu prodavale online. Ne bih računala na to.

Gledajući online kalendar rezervacija (pišem ove riječi, izvan sezone, u prosincu), vidim da su sve karte prodane 1,5 - 2 tjedna unaprijed, a vikendi su potpuno rasprodani mjesec dana unaprijed. Tijekom turističke sezone ovdje mora biti prava katastrofa.
No, ostavimo pitanje ulaznica po strani. Tko želi ući neka se samo unaprijed dogovori i to je to. Radi vaše udobnosti, ovdje je: link na online prodaju ulaznica za katakombe u Parizu – [klikni].

Najveća nekropola na svijetu

Pariz nastanjuje oko 12 milijuna ljudi. Nakon Istanbula i Moskve, najveći je grad na starom kontinentu. Nakon višesatnog istraživanja na vlastitim nogama moći ćete se i sami uvjeriti kakvo je moćno središte ovaj 12-milijunski grad. To će biti vrlo važno u kontekstu zamišljanja veličine pariških katakombi.
Usput, želio bih dodati da se Wadi-al-Salaam, koji se nalazi u Iranu, naširoko smatra najvećim grobljem na svijetu. Prema službenim podacima, više od 5 milijuna ljudi pokopano je na iranskim grobljima. Mali fragment iranskog groblja prikazan je na slici ispod.

Ne slučajno sam objavio i fotografiju najvećeg groblja na svijetu. Zamislite da pariške katakombe sadrže ostatke preko 6 milijuna (!!!) ljudi. Da! Ovo nije greška! Pariške katakombe u tom pogledu su veći od najvećeg groblja na svijetu, a ujedno je to praktički polovica trenutnog stanovništva grada.
Moglo bi se reći da postoji drugi grad ispod Pariza: grad mrtvih. I to neće biti pretjerivanje, pogotovo u svjetlu činjenica o kojima ću vam govoriti u nastavku.

Kako su nastale katakombe?

Počelo je vrlo nevino u srednjem vijeku. Parizu, koji je brzo rastao, bile su potrebne ogromne količine građevinskog materijala. Srećom, nedaleko od grada, na lijevoj obali Seine, nalazile su se prirodne naslage eocenskog vapnenca, savršeno pogodnog za građevinski materijal.
Započelo je iskorištavanje nalazišta i trajalo je oko 500 godina. Pariz je u to vrijeme postajao sve veći i veći, a rudnici su morali kopati sve dublje za sirovinom kako bi zadovoljili apetite brzo rastućeg grada. Mreža okana i hodnika rasla je, dobivala nove grane i razine sve dok... grad nije toliko narastao da je prekrio i područje rudnika. Operacija je morala biti prekinuta.
Područja koja su nekoć ležala izvan grada postala su njegovim dijelom i grad je počeo rasti iznad napuštenih, praznih rudnika (trenutačno četvrti 5 i 6 i djelomično 13 i 14).

Druga (tj. desna) obala Seine u početku je privukla manje interesa zbog svog blatnog tla. Poznato je da je gradnja na blatu teža. U početku se ovo područje činilo kao dobro mjesto za sigurnu lokaciju glavnog gradskog groblja. Smješten u blizini grada, na sigurnom i teoretski neatraktivnom području, prostor je imao sva obilježja idealnog mjesta. Tako je nastalo glavno i najveće groblje u to vrijeme: Cimetiere des Innocents.
Dostupnost odgovarajućih građevinskih materijala, sve bolje tehnologije gradnje i graditeljske vještine, kao i bogatstvo novčanika stanovnika Pariza koji se dinamično razvija, učinili su ono što se prije činilo nemogućim sada nadohvat ruke. Muljevito tlo prestalo je biti problem i grad se brzo počeo razvijati i na desnoj obali. Groblje, donedavno izolirano, brzo je apsorbirao grad, a već u XNUMX. stoljeću groblje se nalazi u samom središtu, uz glavni trgovački trg (današnji Les Halles).

Samo je postalo gore. Nije pomogla ni izgradnja tri metra visokog zida oko groblja, koji je trebao učinkovito izolirati nekropolu od susjedne tržnice. Groblje je pucalo po šavovima pod pritiskom novih tijela koja je neprestano dopremao brzo rastući grad. Pokapanje ljudi u pojedinačne grobove postalo je nemoguće zbog nedostatka prostora. Stvorene su samo masovne grobnice koje su primile oko 1500 ljudi. Novi grob kopao se tek kada je prethodni bio pun.
Sljedećih godina (osobito u XNUMX. i XNUMX. stoljeću, tijekom epidemije kuge), stanovnici okruga čak su samoinicijativno dodavali na grobljanski zid lučne konstrukcije koje su (zbog funkcija koje su obavljale) kolokvijalno nazivane mrtvačnice. Kako bi se na groblju ponovno dobio prostor za nove ukope, stare grobnice su iskopane, a izvađene kosti pohranjene su u dograđene zgrade, stvarajući spremište kostiju (otuda im i ime).

Luj XVI. pokušao je spasiti stvar zabranom novih ukopa i naredivši da se groblje premjesti izvan grada. No, popustio je pod pritiskom crkve koja se uzdržavala plaćajući ukopne pristojbe. Zauzvrat, crkva je radikalno povećala naknade, nadajući se da će time ograničiti broj sprovoda u Cimetière des Innocents, a da u isto vrijeme neće smanjiti prihode.

Katastrofa

Bila je potrebna katastrofa da se nešto promijeni. Došlo je proljeće 1780. a s njim i obilne kiše. Upravo tada, jednog od kišnih dana, zidovi jedne od zgrada uz groblje nisu izdržali i srušili su se pod pritiskom leševa. Sve je izmaklo kontroli i nekim čudom nije završilo velikom epidemijom. Bile su potrebne radikalne odluke.
Najprije je uvedena zabrana novih ukopa na svim grobljima unutar granica grada. Zatim je došlo vrijeme za još jednu odluku: najveće groblje u Parizu, Cimetière des Innocents, trebalo je zatvoriti, a s njim i sva druga mala groblja koja djeluju unutar granica grada. Ostaci će biti ekshumirani i premješteni u prazne radove napuštenih eocenskih rudnika vapnenca.
Sva zatvorena groblja zamijenit će tri velika: Montparnasse, Père-Lachaise i Passy.

Konvoji smrti

Posljedice svih gore opisanih događaja i odluka bile su vidljive na ulicama Pariza dugi niz godina. U večernjim satima, nakon što padne mrak, kolica prekrivena crnom tkaninom kretala su se ulicama Pariza između groblja i rudnika. Dosljedno, iz dana u dan, transportirali su posmrtne ostatke izvađene iz likvidiranih grobišta i dopremali ih na mjesto skladištenja, u rudničke radove. U početku su prijevozi imali oblik procesija praćenih prigodnim crkvenim obredima. Nakon nekoliko godina putovanja su izgubila svoj sveti karakter i vremenom su se pretvorila u rutinske prijevoze.
Cijela operacija započela je 1795. i trajala je do 1814. Tijekom tog vremena prevezeni su ostaci približno 6 milijuna ljudi, uključujući 2 milijuna sa samog groblja Cimetière des Innocents.
Kasnije je pokapanje mrtvih izravno u katakombama postalo norma.
Tako su se stari rudnici pretvorili u najveće katakombe na svijetu i, paradoksalno, uz smrt donijeli i paralelan, još uvijek aktivan i ne posve legalan život (o tome malo više).
Ukupna duljina hodnika koji tvore katakombe u blizini Pariza je gotovo 300 km (!!!), od čega je oko 1,5 km otvoreno za javnost.

Vrata pakla - posjet katakombama

Čudnom slučajnošću, ulaz u pariške katakombe nalazi se u jednoj od dvije zgrade blizanke koje su nekada činile ulazna vrata u grad i zovu se: Vrata pakla. Ono što je još čudnije je da ovo ime zapravo nema nikakve veze s katakombama! Nastala je u potpuno drugačijim okolnostima. Povjesničari ukazuju na nekoliko izvora, ali niti jedan nije povezan s katakombama.

Do katakombi možete lako doći jer je stanica metroa vrlo blizu njih Denfert-Rochereau, gdje staju linije 4 i 6. Dovoljno je udaljen od samog centra Pariza da vam savjetujem da štedite noge i vrijeme te preporučam dolazak metroom.
Plan lokacije i položaj katakombi na karti Pariza možete pronaći u nastavku.

Ruta obilaska podzemnih katakombi duga je otprilike 1,5 km i ne čini petlju. To znači da na jednom mjestu ulazite u katakombe, a na drugom izlazite na površinu (izlaz je na adresi: 21 Av. René Coty, 75014 Pariz).
Zrak u katakombama ima visoku vlažnost i temperaturu od oko 14 stupnjeva.
Obilazak katakombi traje oko 45 minuta. Ruta nije prikladna za osobe s poteškoćama u kretanju. Postoji 131 stepenica za silazak i 112 na izlazu.
Prije posjeta vrijedi preuzeti i pročitati kratki, službeni plan razgledavanja – [klikni], koju je pripremio muzej Les Catacombes de Paris. Upravo sam preuzeo ovdje navedeni vodič sa službene web stranice katakombi.

Godziny otwarcia katakombe u Parizu:
– utorak – nedjelja: 9:45 – 20:30 (zadnji prijem posjetitelja u 19:30)
– ponedjeljkom i praznicima zatvoreno

Ulaz u katakombe u Parizu, GPS koordinate:
48°50’01.9″N 2°19’56.5″E
48.833853, 2.332350 – kliknite i postavite rutu 

Izlaz iz katakombi u Parizu, GPS koordinate:
48°49’46.2″N 2°20’03.9″E
48.829508, 2.334423 – kliknite i postavite rutu 

Alternativni život katakombi

Dugo su vremena katakombe vodile miran život. Nadzor nad njihovim radom vršile su posebne ustanove. Povremeno su se na odabranim mjestima provodila sanacija radi zaštite od urušavanja ili čak reguliranja ponašanja visokih podzemnih voda koje su se ponekad pojavljivale. Čak su stvoreni i posebni otvori za prozračivanje. Dio kostiju je raspoređen i napravljene su zasebne prostorije sa spomen pločama.

Katafili

U 60-ima nešto se promijenilo. Počelo se povećavati zanimanje za katakombe malih skupina studenata povezanih s Pariškom nacionalnom rudarskom školom i Farmaceutskim fakultetom Sveučilišta u Parizu. Oba sveučilišta nalaze se u području s gustom mrežom tunela iz bivših rudnika, a oba su njihova podruma imala izravnu vezu s labirintom rudarskih galerija. To je omogućilo izravan pristup pariškim katakombama ravno iz sveučilišnih zgrada.
Neki su podatke o podzemnom labirintu počeli tražiti u sveučilišnim knjižnicama, dok su drugi krenuli s podzemnom eksploatacijom i izradom vlastitih karata rudničkih labirinata. Ručno crtane karte brzo su postale najbolji i glavni izvor informacija o položaju podzemnih galerija. Zbog nemogućnosti kopiranja (tada još nije bilo uređaja za brzo kopiranje i interneta), karte su bile dostupne samo uskom, odabranom krugu entuzijasta koji su bili potpuno zaokupljeni istraživanjem i upoznavanjem katakombi. Brzo su stekli ime katafiliili ljubitelji katakombi.

Vijest o podzemnom gradu u blizini Pariza brzo se proširila i privlačila sve više znatiželjnika. Nisu svi bili zainteresirani samo za njihovo otkrivanje i opisivanje.
Pojavile su se skupine koje su iskoristile zatvorenost podzemlja kako bi tamo provodile ilegalne aktivnosti. Bilo je tu i ljubitelja raznih vrsta rituala, za koje su katakombe bile savršena podloga. U najvećoj poznatoj podzemnoj prostoriji, zvanoj “Z-ova soba” čak je održan (ilegalni) koncert klasičnog orkestra, koji je poslušalo preko 100 ljudi. Zatim su tu bili i drugi koncerti: od jazza do rocka (fotografije iz Sobe Z nalaze se kasnije u tekstu).
Neki su posjetitelji podzemlja očekivali da će ondje pronaći dragocjenosti (vjerojatno među ostacima mrtvih), a neki su izvodili planirane pljačke. Podrumi su bili povezani ne samo s podrumima sveučilišta koje sam spomenuo, već i s drugim zgradama koje su se nalazile na njihovom području. Dugo su vremena fragmente iskopina koristile, primjerice, pariške pivovare i destilerije za skladištenje i odležavanje gotovih proizvoda. Odmetničke grupe za potragu nisu visoko cijenile katakombe. Pa su devastirali ono što nije pobuđivalo njihov interes i za njih nije imalo nikakvu materijalnu vrijednost.

Znatiželja:
Nedavno, 2017. godine, bilo je puno vijesti o krađi 300 boca starog vina, ukupne vrijednosti 250 eura, iz jednog od privatnih podruma. Lopovi su provalili u podrum izravno iz katakombi i na taj način iznijeli vino.
No, vratimo se u šezdesete, 60. stoljeće.

Divlje istraživanje katakombi nastavljeno je nekoliko godina, unatoč tome što je grad 1955. uveo potpunu zabranu pristupa njima. Tek 1981. grad ga je odlučio osnovati specijalna jedinica policije (takozvani ERIC grupa) odgovoran za zaštitu, hvatanje i kažnjavanje ilegalnih posjetitelja katakombi. Zapovjednik policijske jedinice bio je Jean-Claude Saratte, poznat kao "prvi katafil", kao mladić koji je sudjelovao u prvim, spontanim otkrićima podzemlja i godinama vezan uz katafilsko istraživanje katakombi. Do umirovljenja 2000. godine surađivao je i održavao stalne kontakte s katafilskim skupinama usmjerenim na brigu i zaštitu katakombi od uništavanja od strane tzv. “turista” i običnih vandala.
Gotovo neprestano izmjenjujući se u katakombama, katafile su policiji dostavljale informacije o neželjenim podzemnim gostima, a policija je radila ostalo. Saratte je tajio identitet katafila koji su surađivali s policijom.
Velika promjena dogodila se kada se Jean-Claude Saratte povukao iz policije. Odnosi između katafila i policije definitivno su se pogoršali. Policija je bila sve spremnija koristiti radikalne metode za ograničavanje pristupa katakombama, što je uključivalo blokiranje prolaza ispunjavanjem dijelova podzemnih hodnika betonom. Metoda općepoznata kao injektiranje betona – prema catafilima – prekršila je temeljna načela brige za baštinu katakombi, nepovratno uništivši povijesne fragmente tunela.
Sukob između katafila i policije s vremenom se zaoštravao. Došlo je čak do toga da su katafili pratili policiju, a ne obrnuto. Tijekom provedenih aktivnosti katafileri su otkrili da su neke od policijskih radnji lažirane. Mjesta na kojima su se teoretski trebala napraviti konkretna prometna gužva (za to je plaćeno puno novca) ostala su prazna.
Catacombs je otvoreno optužio policiju da odjel osnovan za zaštitu katakombi ne provodi nikakve zaštitne aktivnosti i da se nikada ne pojavljuje u katakombama, već se bavi "unosnim ekološkim aktivnostima".
Sljedeće godine donijele su daljnje intenziviranje odnosa. Zahvaljujući policiji oko 300 ulaza u katakombe je zavareno, nadzidano i betonirano, a ostalo ih je samo nekoliko. Unutar šetnica izgrađene su mnoge nove betonske pregrade koje ne samo da su onemogućavale kretanje po katakombama, već su blokirale i protok zraka.

Trenutno catafili redovito otključavaju odabrane ulaze, uključujući: rezanje varova i cementnih spojeva brusilicama. Na mnogim mjestima, umjesto da otključaju teško obiljive brave, nogom udaraju tzv “cat flaps” (osobito oko betonskih prometnih gužvi) uski, klaustrofobični tuneli koji izbjegavaju prepreke. Mnogi od ovih mačjih preklopa, koji služe kao alternativni ulazi, izgrađeni su u tunelima pariškog metroa u blizini kamenoloma. Neki ilegalni ulazi vode i kroz kanalizacijske šahtove.

Neke fotografije iz katakombi možete vidjeti na slajdovima ispod (skrolajte lijevo i desno). Prva fotografija prikazuje sobu Z, onu u kojoj su održani prvi koncerti. Htio bih istaknuti da su katakombe tako lijepe i svijetle samo na fotografijama. Ovdje je obično dubok mrak:

.

Ilegalan ulazak u katakombe u Parizu

Trenutno je pristup katakombama, osim kratkog fragmenta otvorenog za javnost, strogo zabranjen i podložan policijskom gonjenju, a sukob između katafila i policije se nastavlja.
Što policija blokira, katafili odblokiraju. Gdje je nemoguće proći, kopaju nove tunele.
Katafilska zajednica broji od nekoliko desetaka do nekoliko stotina ljudi i strogo čuva tajne katakombi. Nesklon je jednokratnim gostima (tzv. turistima). Turisti nisu dobrodošli u katakombe.
Sam ulaz u katakombe, osim što je ilegalan, trenutno je izuzetno težak i opasan. Ograničen broj ulaza i njihova priroda (kanalizacijski šahtovi, aktivni hodnici podzemne željeznice, itd.), a istovremeno stalna promjena rasporeda hodnika, klaustrofobične jazbine iskopane ručno (mačje papuče), cirkulacija zraka ometena betonskim čepovima, podizanje razine podzemne vode koja uzrokuje poplave... sve to čini... sve više i više ljudi voljnih vidjeti katakombe vlastitim očima :)

Katakombe nemaju vlastite karte, a one dostupne na internetu samo dovode u zabludu i ne odgovaraju stvarnom rasporedu hodnika. Pregledao sam mnoge materijale dostupne na Internetu o ovoj temi i uglavnom svi kažu istu stvar: Ulazak u katakombe bez katafilskog vodiča završio bi tragično. U tom podzemlju vrlo brzo izgubiš orijentaciju. Na internetu se može pronaći mnogo informacija o ljudima koji nikada nisu napustili katakombe ili su srećom pronađeni tek nakon mnogo dana, u stanju krajnje iscrpljenosti.

Katafili provode dosta vremena u katakombama i često ispunjavaju velik dio svog života. Ponekad ovdje žive mnogo dana, a da ne izađu na površinu. Spavaju, kuhaju, jedu, piju, a ponekad i obavljaju manje građevinske i zaštitarske radove. Redovito čiste katakombe, skupljaju ostatke nepozvanih gostiju i istraživača lišenih kulture i poštovanja prema mjestu koje posjećuju.
U katakombama se ponekad čuje glazba i održavaju se katafilski događaji. Godine 2004. pariška je policija čak otkrila pod zemljom potpuno opremljeno kino s platnom, projektorom i zbirkom horor i mračnih filmova. Kino je bilo opremljeno šankom, stolovima i stolicama. Kada je dan kasnije policijska jedinica došla demontirati instalaciju, nisu pronašli ništa osim ceduljice ostavljene na sredini prostorije s natpisom: ne gledaj.
U katakombama je 2014. uz suglasnost francuske vlade snimljen jedini dugometražni film “Kako gore, tako dolje”. Naravno da je to horor film. Tijekom snimanja nisu napravljene nikakve promjene u postavci. Samo su klavir i auto uvučeni unutra i potom zapaljeni. Film je dobio negativne kritike i nije dobro primljen.

Za sve one koji su ipak znatiželjni o podzemnom životu, u nastavku dijelim video ilegalnog istraživanja katakombi koji je snimio jedan od poljskih istraživača. Mislim da će zadovoljiti znatiželju zainteresiranih za temu, spriječiti pomisao na ilegalni ulazak u katakombe, a ostaci mrtvih pokopani u katakombama će imati mir.

Upozorenje!
Film ima nekoliko jakih trenutaka (predstavljanje prijestolja od ljudskih kostiju, hodanje kroz "mačje zaliske" i prolazak kroz hodnike s ljudskim ostacima). Ne preporučam gledanje osjetljivim osobama i djeci.

Plan razgleda Pariza

Ovaj unos je dio vrlo detaljnog plana za posjet Parizu koji sam izradio. Plan je dostupan besplatno i možete ga pročitati na: Plan razgledavanja Pariza - karta, ulaznice, atrakcije, spomenici, smještaj, zanimljivosti

Smještaj (legalan) u blizini katakombi

Ispod su neki potpuno legalni prijedlozi za smještaj u blizini katakombi. Kao zanimljivost ću samo dodati da je 2015. online posrednik u najmu privatnog smještaja (Airbnb) Parizu u sklopu svoje reklamne kampanje platio 350 eura, u zamjenu za mogućnost organiziranja jednog legalnog noćenja u katakombama. . Zainteresiranih nije nedostajalo, a mama i sin napokon su iskoristili ponudu noćenja s doručkom (koliko se sjećam, noćenje s doručkom nije bilo moguće kupiti, trebalo ga je dobiti na natječaju koji je promovirao društvo).

Tretirajte hotele koje sam dolje odabrao kao savjet i početnu točku za daljnje pretrage. Klikom na bilo koji od njih odvest ćete se na web stranicu s tim hotelom i - što je još važnije - generirati popis sličnih ponuda. To će vam svakako olakšati potragu i vjerojatno vam omogućiti da brzo pronađete zadovoljavajući smještaj.

Hotel Le Clos d'Alésia – [klikni]

Tipi – [klikni]

Graphik Montparnasse – [klikni]

Važno za mene!

Dajte svom članku dobru ocjenu (5 zvjezdica dobrodošlo 😀)!
Besplatno je i za mene je to jako bitno! Blog živi od posjeta i tako ima priliku za razvoj. Molim te učini to i ... unaprijed hvala!

Ako vam se sviđaju moji vodiči, sigurno će vam biti koristan onaj koji sam izradio vodič katalog - [klikni]. Tamo ćete pronaći gotove ideje za svoja sljedeća putovanja, opise ostalih turističkih destinacija i abecedni popis vodiča podijeljenih po državama, gradovima, otocima i geografskim regijama.

također uključujem link na Facebook profil - [kliknite]. Uđite i pritisnite "Gledati"onda nećete propustiti nove, inspirativne objave.

Osim ako ti je draže Instagram. Nisam demon na društvenim mrežama, ali uvijek možete računati na nešto lijepo za pogledati moj instagram profil - [kliknite]. Profil će rado prihvatiti svakog pratitelja kome se sviđa.

Sadržaj koji kreiram stavljam na raspolaganje besplatno, uz zadržavanje autorskih prava, a blog je podržan oglašavanjem i affiliate suradnjom. Stoga će se automatski oglasi prikazivati ​​u sadržaju članaka, a neke veze su affiliate veze. To nema utjecaja na konačnu cijenu usluge ili proizvoda, ali mogu dobiti proviziju ako prikazujete oglase ili koristite određene poveznice. Preporučujem samo usluge i proizvode koje smatram dobrima i korisnima. Od početka bloga nisam objavio niti jedan sponzorirani članak.

Neki od čitatelja kojima su informacije ovdje bile od velike pomoći ponekad me pitaju kako mogu podržati blog? Ne vodim prikupljanja niti programe podrške (kao što su: patronite, prikupljanje ili "kupi kavu"). Najbolji način je korištenje poveznica. Ne košta vas ništa, a podrška za blog se stvara sama od sebe.

Pozdrawiam